U poslednjem broju nemackog HiFi magazina Stereo (8/2009) objavljen je test osiguraca, koji se postavljaju u razvodnoj tabli a posveceni su obezbedjenju napajanja HiFi uredjaja. Ima vec dosta dugo izvestaja o tome koliko i kako osiguraci u razvodnoj tabli mogu da uticu na reprodukciju HiFi sitema ali je do sada bilo veoma malo testova koji bi bilo sta konkretnije izvestili o tome.
Ovaj test koji je sproveden i opisan u Stereo, je zapravo izvrsen u jednoj garazi. Uradjena je kompletno nova instalacija, menjani su kablovi (pre svega debljina kabla je bila tema) a potom su stavljani i razni osiguraci: AHP, Phonosophie kao i obicni automatski. Na zalost metodologija testiranja nije opisana.
Prijavljene su cujne razlike kada se koriste "HiFi" osiguraci proizvodjaca AHP i Phonosophie i kada se koriste automatski - naravno u korist "HiFi" osiguraca. Tvrdi se da cak i obocni osiguraci (znaci ne HiFi i po ceni najjeftiniji), oni koji ima vecina domacinstava u Srbiji npr. "sviraju" bolje od automatskih, koji su se pokazali ubedlljivo najgorim u testu. Jedno moguce objasnjenje jeste da automatski osiguraci unose dodatnu induktivnost u mrezu napajanja i da zbog toga podizu impedansu napajanja, sto se negativno odrazava po reprodukciju celog HiFi sistema.
AHP osiguraci su takodje klasicni osiguraci, samo sto je telo samog osiguraca drugacije i zapravo je identicno osiguracima koji se stavljaju u same uredjaje, samo sto su veci po dimenzijama. Oni se stavljaju onda u posebno kuciste, koje je pravljeno od demagnetizovanih, ne-metalnih, materijala. Phonosophie osigurac je slican, samo je telo osiguraca vece i potpuno drugacije - podseca na one klasicne, koje svi dobro poznajemo.
Test takodje ukazuje da nije svejedno kako su napravljeni kontakti samih tela osiguraca. Kao najbolje svirajuci su se pokazali oni koji su pravljeni od cistog bakra. Potom oni od srebra a kao najlosiji oni koji su bili od bakra pa pozlaceni da bi se izbegla oksidacija bakra. Ako odete na AHP stranicu mozete procitati kako oni ne preporucuju koriscenje srebrnih kontakata (kao ni zica u samom osiguracu) vec cist bakar koji je prevucen tankim zlatnim slojem. Postoji inace firma u Nemackoj, HiFi Tunning, koja je napravila veliki business na srebrnim osiguracima, koji su odgovarajuce skuplji od bakarno-zlatne varijante i ja predpostavljam da je ova poruka njima upucena. Po ovom testu medjutim, izgleda da taj kompromis sa bakrom i zlatom, daje najmrsaviji rezultat. Ali opet - ko ce redovno cistiti kontakte osiguraca ?
Takodje je receno da sto se koristi deblji kabl od razvodne table do uticnica, utoliko bolje ali da zbog znacajnog poboljsanja reprodukcije basa u nekim sistemima moze doci do debalansa u zvucnoj slici (nisam siguran da sam bas dobro razumeo ovaj deo - zar to nije onda problem samog HiFi sistema ?). U svakom slucaju poslednja recenica testa je mozda i najzanimljivija:
"Razlike koje su uocene koriscenjem raznih osiguraca i materijala od kojih su napravljeni, ne mogu se na zalost ni na koji nacin merenjima potvrditi. Ovde je potrebno jos naucnog rada da bi se ove pojave mogle potpuno rasvetliti."





